[ Home ] [ Up ] [ Građa mrežnice ] [ Krvotok mrežnice ] [ Normalni fundus ] [ Komorni kut i sobna vodica ]

Građa mrežnice

Unutarnja očna ovojnica ili mrežnica oblaže cijelu unutarnju stranu srednje ovojnice, od optičkog diska do ruba zjenice. Dva su glavna dijela mrežnice: optički dio (pars optica) veoma složene građe, koji seže do zupčaste crte, te slijepi dio (pars caeca) koji oblaže cilijarno tijelo i šarenicu. Slijepi dio se sastoji šareničnog (pars iridica) i cilijarnog dijela (pars ciliaris), a grade ga samo dva sloja stanica, pigmentni sloj i sloj kubičnih stanica. Kubične stanice na šareničnom dijelu (pars iridica) su pigmentirane, što smanjuje propusnost šarenice za svjetlo.

Na optičkom dijelu mrežnice posebno se građom ističu optički disk (discus n. optici ili papilla n. optici) i macula lutea, te krvožilni crtež.

Optički disk je bjelkasto područje promjera 1,5 mm, a nalazi se 4 mm nazalno od stražnjeg pola očne jabučice. Normalni optički disk je plitko diskoidno udubljen (excavatio physiologica), pa je naziv “optički disk” ispravniji od naziva “papila vidnog živca” (papilla n. optici). U području optičkog diska sastaju se aksoni ganglijskih stanica cijele mrežnice, dobivaju mijelinizaciju i izlaze iz očne jabučice ujedinjeni u vidni živac. Na optičkom disku nema drugih mrežničnih elemenata, pa je taj dio nesposoban za primanje svjetlosnih podražaja. Zato se projekcija optičkog diska na vidnom polju naziva “slijepa pjega” (macula caeca). Na optičkom disku počinje grananje središnje mrežnične arterije i vene.

Mrežnica osigurava vidnu oštrinu (središnji vid), širinu vidnog polja (periferni vid), osjećaj svjetla, osjećaj boje, osjećaj kontrasta, osjećaj sjajnosti, osjećaj pokreta te percepciju prostora.

Opskrba mrežnice

Krvne žile mrežnice, središnja mrežnična arterija i vena, (a. i v. centralis retinae), pristupaju očnoj jabučici u osi vidnog živca. Na sredini optičkog diska se granaju u gornju i donju granu, a svaka od njih još i u temporalni i nazalni ogranak. Ova četiri ogranka (gornji i donji temporalni, gornji i donji nazalni) dalje se granaju po cijeloj mrežnici, ostavljajući široko područje oko makule avaskularnim. Arterije mrežnice su narančastocrvene, a vene tamnocrvene i za trećinu deblje od odgovarajuće arterije.

Mrežnica ima dva izvora opskrbe krvlju. Površinom mrežnice koja graniči sa staklovinom pružaju se ogranci mrežničnih krvnih žila koji vaskulariziraju unutarnjih pet i pol slojeva. Vanjska četiri i pol sloja mrežnice opskrbljuju se difuzijom iz koriokapilarnog sloja žilnice. Slično kao i kod dvostruke vaskularne opskrbe mozga (kortikalni i bazalni sustav), mrežnični i žilnični vaskularni sustavi ne anastomoziraju međusobno.

Opskrba mrežnice je veoma delikatna. Ogranci središnje mrežnične arterije su terminalni i međusobno ne anastomoziraju, pa okluzija ogranka uzrokuje nepopravljivu ishemiju odgovarajućeg dijela mrežnice. Sama opskrba iz žilnice nije dovoljna da nadomjesti gubitak. Valja imati na umu da je mrežnica živčano tkivo i da, kao i mozak, može trpjeti ishemiju samo nekoliko minuta - potom nastaju nepopravljiva oštećenja. Ne intervenira li se uspješno pola sata do sat nakon okluzije središnje mrežnične arterije ili njenog ogranka, nastupit će trajno sljepilo odgovarajućeg dijela mrežnice.

Područja mrežnice

Područje promjera oko 6 mm kojem se u središtu nalazi foveola naziva se središnjom mrežnicom. Cijelo preostalo područje sve do nazubljene crte naziva se perifernom mrežnicom.

Središnja mrežnica je znatno deblja od periferne. Razlog tome jest znatno veća gustoća fotoreceptora, osobito čunjića, te njima pridruženih bipolarnih i ganglijskih stanica. Središnja mrežnica sadrži pretežno čunjiće, a periferna pretežno štapiće.

U središnjoj mrežnici razlikuje se nekoliko koncentričnih područja različite građe. Pojednostavljeno prikazano, od središta prema periferiji to su: foveola, fovea, parafovea i perifovea. Sva četiri područja zajedno čine žutu pjegu, macula lutea.

Promjer makule je 5 mm; središnje područje od 3 mm je jače žućkasto pigmentirano, a okružuje ga slabije pigmentirani pojas širine 1 mm. Žućkastu boju makuli daje ksantofilni pigment lutein koji se nalazi u aksonima čunjića. Svrha pigmentacije makule jest filtriranje zraka male valne duljine. Time se područje najoštrijeg vida dodatno štiti od jarkog svjetla i, osobito, od ultraljubičastih zraka koje nije zaustavila leća. Slikovito rečeno, lutein djeluje poput sunčanih naočala za središnju mrežnicu.

Foveola je visoko specijalizirano područje mrežnice koje se građom razlikuje i od središnje i od periferne mrežnice. Promjer mu je oko 200 m m. U foveoli su sami čunjići, a štapića tu uopće nema. Čunjići su složeni na način koji im omogućuje najveću gustoću – u obliku šesterokutnog mozaika. U foveoli je mrežnica najtanja jer je svedena samo na čunjiće. Najstrože središte foveole opet ima posebnu građu. To je tzv. središnji otok, promjera 50-75 m m. U središnjem otoku su čunjići duži nego i u jednom drugom dijelu mrežnice, a također uopće nema čunjića za plavu boju. Drugim riječima, u samom središtu najoštrijeg vida postoji fiziološki skotom za plavu boju.

Foveola se nalazi u središtu fovee. Fovea je područje ljevkastog oblika zbog radijalne distorzije slojeva mrežnice. Naime, u fovei su prisutni svi slojevi, samo su radijalno “razvučeni” te se postupno “uspravljaju” od foveole prema periferiji. Promjer fovee je 1,5 mm. Stanjivanje fovee završava po osmom mjesecu života, a potpuni razvoj fovee je zaključen po četvrtoj godini.

Foveu okružuje niski cirkularni nabor kojega grade izmješteni drugi i treći neuroni foveolarnih čunjića. U tom naboru su ganglijske stanice veoma brojne – složene su u čak šest slojeva. Taj se nabor zove fovealni nabor ili parafovea. Parafovea je najdeblji dio mrežnice.

Parafovea je okružena područjem koje se naziva perifovea. Perifovea je, dakle, pojas makule koji okružuje parafoveu.

Histološka građa mrežnice

U histološkom preparatu mrežnice razlikuje se deset slojeva. No, građa mrežnice je mnogo složenija od slojevitih struktura drugdje u tijelu, i može se usporediti sa složenošću središnjeg živčanog sustava, s kojim dijeli i embrionalno porijeklo.

Građu mrežnice se može pojednostavljeno zamisliti kao tri superponirana sustava: neuronalni, glijalni i vaskularni. Neuronalni dio čine čunjići i štapići, bipolarne i ganglijske stanice. Glijalni element su Müllerove stanice, astrociti i oligodendroglija. Müllerove stanice se protežu kroz osam unutarnjih slojeva mrežnice.

Evo pregleda slojeva mrežnice: