|
|
|
| ||||||||||||||||||||
 |
Vidna oštrina je temeljni pokazatelj funkcije oka i
svaki pregled oka obvezatno treba započeti ispitivanjem vidne oštrine. Sva
ispitivanja oka uvijek se vrše najprije na desnom, potom na lijevom oku. Vidna oštrina je sposobnost vida da jasno vidi dvije odvojene točke. Najmanji kut pod kojim prosječno oko vidi dvije točke kao odvojene iznosi 1' (jednu lučnu minutu) i naziva se minimum separabile. Taj kut je fiziološki zadat veličinom čunjića u makuli. Da bi se dvije točke vidjele kao odvojene, moraju podražiti svaka barem po jedan čunjić između kojih je barem jedan nepodraženi čunjić. |
 |
Gore: površina sloja vidnih stanica nalik na saće (skanirajući elektronski mikroskop)
Dolje: minimum separabile definiran veličinom čunjića u makuli - dvije točke vide se kao odvojene jer svaka podražuje po jedan čunjić između kojih je jedan nepodražen |
Na osnovu kuta od 1' izrađene su tablice za ispitivanje vidne oštrine ili optotipi. Na
optotipu je 10 redova slova, najveća su na vrhu, a prema dnu sve manja. Slova su
konstruirana tako da su upisana u kvadrat od 5x5 kvadratića, i da gledana s udaljenosti
upisane uz slovo, upadaju u oko pod kutem od 5', dakle - da podraže 5x5 čunjića. Vidna
oštrina se izračunava po formuli:
V=vidna oštrina
d=udaljenost s koje se vrši ispitivanje
D=udaljenost s koje normalno oko još raspoznaje slovo zadane veličine
Primjer: ako pacijent može pročitati slova u retku s oznakom
12 na udaljenosti od 6 m, znači da normalno oko oko ta ista slova može pročitati s 12
m, pa je njegova vidna oštrina V=6/12=0,5.
U praksi su kod nas najčešće Snellenove tablice za udaljenost od 6 m. Imaju deset
redaka. U prvom retku je slovo koje odgovara vidnoj oštrini od 6/60 odnosno 0,1 normalnog
vida. Drugi red odgovara 0,2, deseti red iznosi 6/6=1 (odgovara prosječnom vidu), a
najdonji, trinaesti, odgovara vidnoj oštrini od 1,3 (to je oštrina vida veća od
prosječne, i često se sreće kod djece).
Ako pacijent ne vidi najveće slovo, znači da mu je vidna oštrina manja od 0,1. Tada
ispitujemo na kojoj udaljenosti može brojati prste ispitivača. Naime, prosječno oko
može brojati prste na udaljenosti od 60 m. Ako ih pacijent broji na udaljenosti od 5 m,
onda mu je vidna oštrina 5/60. Ako pacijent ne može brojati prste niti na udaljenosti od
30 cm (vidna oštrina manja od 0,3/60), ispitamo vidi li mahanje ruke pred okom.
Ako pacijent ne opaža mahanje ruke, ispitujemo ima li osjet svjetlosti (razlikuje li
svjetlo od tame) i, ako ima, je li projekcija uredna. Osjet svjetla ili percepcija može
postojati, ili biti nesigurna. U zamračenoj prostoriji pacijent upre pogled ravno ispred
sebe, i na udaljenosti od 1 m pokazujemo mu baterijsko svjetlo u četiri kvadranta.
Projekcija svjetla može biti uredna, a može postojati samo u nekim kvadrantima.
Određivanje projekcije je ispitivanje periferne, a ne središnje mrežnice.
Kod ispitivanja vida u bolesničkom krevetu koristi se Jaegerov optotip za čitanje na
blizinu. Nemamo li optotipa, poslužit će i novine - čitanje novinskog teksta odgovara
vidnoj oštrini od oko 0,5.
MJERENJE VIDNE OŠTRINE |
|
| Način mjerenja vidne oštrine | Raspon vidne oštrine |
Optotip |
1,0 - 0,1 |
brojanje prstiju |
5/60 - 0,3/60 |
mahanje ruke pred okom |
<0,3/60 |
baterijsko svjetlo u tamnoj prostoriji |
percepcija i projekcija svjetla |
| pacijent ne može sa sigurnošću reći je li tama ili svjetlo | nesiguran osvjet svjetla |
bez percepcije svjetla |
sljepoća |
