Panretinalna fotokoagulacija
Čim oftalmolog uoči neovaskularizacije, treba razmišljati o laserskom liječenju. U slučajevima s veoma sitnim pupoljcima neovaskularizacija dovoljno je samo učestalo kontrolirati očnu pozadinu, a lasersko liječenje nije potrebno sve dok neovaskularizacije ne napreduju. Većini bolesnika s neovaskularizacijama ipak je potreban oblik laserskog liječenja poznat kao panretinalna fotokoagulacija. Panretinalna fotokoagulacija znači stavljanje velikog broja gusto smještenih laserskih pečata na površinu cijele mrežnice osim područja makule. Cilj panretinalne fotokoagulacije jest izazvati regresiju postojećeg neovaskularnog tkiva te spriječiti buduće stvaranje novih krvnih žila. Laseriranje u području makule može teško i nepovratno oštetiti vid. Panretinalnom fotokoagulacijom se stavlja ukupno oko 1500-2000 pečata, i to u dva ili više sijela, budući da stavljanje više od 1000 pečata u jednom aktu može izazvati edem i oštećenja mrežnice. Panretinalna fotokoagulacija se izvodi ambulantno i u načelu bez anestezije. Neki pacijenti ipak osjećaju bol za vrijeme laseriranja. Njima se savjetuje da sat vremena prije laserskog zahvata popiju tabletu analgetika. Kod osobito osjetljivih bolesnika može se dati retrobulbarna anestezija. Neposredno nakon laseriranja vid je obično smanjen, no nakon nekoliko sati vraća se na prijašnju razinu.
Panretinalna fotokoagulacija zaustavlja ili bar usporava napredovanje neovaskularizacija, te izaziva regresiju postojećih. Ovaj učinak je najvjerojatnije posljedica smanjenja razine vazoprolifarativnih faktora, i to na tri načina. Naime, u fotokoagulacijskim ožiljcima razvijaju se anastomoze s korioidnom cirkulacijom te se tako popravlja ishrana mrežnice. Osim toga, laser uništava ishemičnu mrežnicu smanjujući ukupnu potrebu za kisikom, ali i ukupno stvaranje vazoproliferativnih faktora. Treći mehanizam djelovanja jest stanjivanje pigmentnog epitela, što omogućava jaču difuziju kisika iz žilnice u mrežnicu. Panretinalna fotokoagulacija, dakle, smanjuje potrebu i povećava opskrbu kisikom, te tako smanjuje poticaj za stvaranje fibrovaskularnih membrana i uzrokuje povlačenje postojećih. Nažalost, panretinalna fotokoagulacija ima i svoja ograničenja:
U takvim slučajevima često je potrebna vitrektomija.
|