[ Home ] [ Up ]

Proliferativna dijabetička retinopatija

Proliferativni stadij dijabetičke retinopatije karakteriziran je razvojem novih krvnih žila na površini mrežnice i ekstraretinalnih fibrovaskularnih membrana. Ekstraretinalna fibrovaskularna proliferacija je odgovor na veoma široko rasprostranjenu kapilarnu okluziju i ishemiju retinalnog tkiva.

Izgled novih krvnih žila je tipičan, poput gusto rasperjanih grančica ili biljnog cvata.

Najvjerojatniji uzrok proliferacije novih krvnih žila jest ishemija mrežnice. Okluzijom mrežničnih kapilara sitna polja mrežnice opskrbljivana iz tih kapilara postaju ishemična. Kao odgovor na ishemiju i pokušaj popravljanja nedostatka kisika i hranjivih tvari, ishemični dijelovi mrežnice luče kemijski signal, vazoproliferativni faktor. Taj faktor difundira u staklovinu te potiče razvoj novih krvnih žila na mrežnici, optičkom disku i šarenici.

Brzina razvoja ovih neovaskularizacija različit je od bolesnika do bolesnika; kod nekih se razviju i namnože za samo nekoliko tjedana, dok kod drugih rastu veoma sporo ili pak godinama ne napreduju.

Neovaskularizacije prolaze kroz razvojni ciklus kojeg čine tri faze: rast, fibroza i regresija. U početku pojavljuju se finie nove krvne žile s minimumom fibroznog tkiva. Te žilice sazrijevaju - postupno se uvećavaju i granaju, te se umnaža i vezivo koje ih obavija, tvoreći membrane – tako nastaju fibrovaskularne membrane. S vremenom nastupa regresija novih krvnih žila, iza koje zaostaju slabo vaskularizirane, ali čvršće vezivne membrane, kao neka vrsta ožiljka. Membrane mogu polijegati uz mežnicu, ili se izdizati u staklovinu.

Razvoj novih krvnih žila kao odgovor na potrebu za boljom opskrbom krvlju može se činiti kao dobar učinak. No, nove krvne žile ne nastaju nužno baš na onim dijelovima mrežnice koji su ishemični. Osim toga, nove žile nemaju građu normalnih žila, već su veoma krhke i sklone krvarenju. Zato često uzrokuju krvarenje u staklovinu (hematovitreus).

Komplikacije proliferativne dijabetičke retinopatije

Krvarenje u staklovinu

Bolesnik uočava krvarenje u staklovinu najprije kao crne ili crvene vrpce ili mrežu pred okom. Kako se krv raspršuje staklovinom, vid postaje zamućen, kao da bolesnik gleda kroz dim ili mutno staklo. Manja količina krvi u staklovini može se spontano resorbirati - krvne stanice difundiraju u prednju očnu komoricu i odstranjuju se kroz trabekulum skupa sa sobnom vodicom. Time će se i vidna oštrina popraviti. Proces “čišćenja” staklovine je spor, traje različito od bolesnika do bolesnika i ovisno o količini krvi, od nekoliko tjedana do nekoliko godina.

Ako je krvarenje opsežnije ili se ponavlja, katkad oko ne uspijeva odstraniti rezidualni upalni debris i mrtve stanice. Tada može nastati glaukom stanica duhova. Osim toga, vidna oštrina je značajno smanjena, a također ni oftalmolog ne može vidjeti što se dešava u oku – napreduju li proliferacije, razvija li se trakcija ili ožiljak na mrežnici.

Trakcija na mrežnicu - distorzija i odignuće mrežnice

Kako je već spomenuto, neovaskularizacije sazrijevaju i regrediraju, te su sklone nakon toga ostavljati vezivno, ožiljno tkivo. Kao i svaki drugi ožiljak, ovo se vezivo tijekom sazrijevanja skuplja - kontrahira. Kako je vezano za mrežnicu, kontrakcija vezivnog ožiljka može izobličiti i samu mrežnicu.

Žile u fibrovaskularnim membranama koje urastaju u staklovinu razvijaju adhezije između membrane i kolagenskih vlakana, koje tvore skelet staklovine. Kad se staklasto tijelo odvoji od površine mrežnice (što je normalni proces starenja) ili kad se fibrovaskularni ožiljak kontrahira, ožiljak poteže mrežnicu – vrši trakciju koja može izobličiti ili odiguti mrežnicu. Trakcijsko odignuće mrežnice može biti ograničeno i uzrovati tek manje oštećenje vida, ili pak može biti opsežno i uzrokovati sljepoću. Odigne li se makula, izgledi za oporavak vida su slabi, čak i onda kad se postigne dobar anatomski učinak. Zbog toga su prevencija i rano liječenje komplikacija dijabetičke retinopatije izuzetno važni.