Home ] Up ]

 

Dijabetički edem makule

Dijabetički edem makule je vodeći uzrok sljepoće dijabetičara. Incidencija makularnog edema je približno 1 novi slučaj godišnje na 4000 stanovnika.

Dva su moguća mehanizma pojave dijabetičkog makularnog edema. Jedan je mehanizam zadebljanje makule usljed propuštanja mikroaneurizama. Mikroaneurizme propuštaju serum lipide i krv u retinu, što narušava arhitektoniku retine, a time posljedično i njenu funkciju, te uzrokuje oštećenje vidne oštrine.

Drugi mehanizam je zadebljanje retine uzrokovano staničnom nekrozom i edemom u stanju ishemije (makularna ishemija). Od velikog je kliničkog značaja diferencirati koji je od dva mehanizma razvoja makularnog edema na djelu kod pojedinog pacijenta, budući da su liječenje i prognoza posve različiti.

Cistoidni edem makule

Cistoidni makularni edem HE.jpg (50525 bytes) Cistoidni_makularni_edem_EM.jpg (53676 bytes) Cistoidni makularni edem jači HE.jpg (50187 bytes)

Strelice pokazuju cistoidne prostore ispunjene tekućinom (HE preparat)

Na Muellerove stanice naslanjaju se rijetki preostali aksoni ganglijskih stanica (elektronska mikrografija) Uznapredovali stadij - oštećena su ne samo vlakna ganglijskih stanica, već i same Muellerove stanice (elektronska mikrografija)

The Early Treatment of Diabetic Retinopathy Study (ETDRS) je veliki multicentrični klinički pokus planiran da odgovori na tri pitanja:

ima li aspirin utjecaja na tok dijabetičke retinopatije (odgovor: nema);
koje je pravo vrijeme za početak tretmana proliferativne dijabetičke retinopatije;
koliko je laserska fotokoagulacija retine djelotvorna u tretiranju dijabetičkog makularnog edema.

Ta je studija postavila slijedeće kriterije klinički značajnog makularnog edema (CSME):

1. tvrdi eksudati na 500µ od središta makule, udruženi sa zadebljanjem retine

2. bilo kakvo zadebljanje retine na 500µ od središta makule

3. zadebljanje retine veličine optičkog diska ili veće, na udaljenosti od jednog promjera optičkog diska od središta makule.

Dijagnoza klinički značajnog makularnog edema postavlja se isključivo biomikroskopskim pregledom – ni vidna oštrina ni fluoresceinska angiografija nisu presudni za dijagnozu. Fluoresceinska angiografija je značajna za utvrđivanje je li makularni edem ishemički ili nije. Na osnovu te činjenice donosi se terapijska odluka i postavlja prognoza za pojedinog bolesnika.

Rezultati ETDRS studije pokazali su da lasersko liječenje može smanjiti rizik teške redukcije vida (ovdje je teška redukcija vida definirana kao pad vida za 50%). Cilj laserskog liječenja jest stabilizacija, to jest - zaustavljanje gubitka vida, iako u nekim slučajevima dolazi i do poboljšanja vida nakon laseriranja.

Fokalnim laseriranjem zatvaraju se propuštajuće aneurizme, a osim toga se primjenjuje kao “rešetkasto laseriranje” na mjestima difuznog propuštanja ili kapilarne nonperfuzije (ishemije). Mikroaneurizme i područja difuznog propuštanja otkrivaju se fluoresceinskom angiografijom. Bolesnici kojima je ishemija zahvatila središte makule imaju veoma lošu prognozu i njima fokalno laseriranje uglavnom ne koristi.

Za fokalno laseriranje  obično se koriste zelena (514 nm) ili žuta (577 nm) valna duljina. Veličina laserskog pečata je 50-100 µm, a trajanje pulsa je 0,1- 0,2 sekunde. Pečati se ne smiju stavljati na udaljenosti manjoj od 500 µm od središta makule. Bolesnika treba upozoriti da im se vid neposredno nakon laseriranja može pogoršati, te da su potrebna do dva mjeseca kako bi se ustanovio konačni učinak liječenja. Također, pojave li se nove mikroaneurizme, laseriranje se mora ponoviti.